Čučak: Gladne Osječane ne možemo hraniti obećanjima Gamoš: Nije istina da Grad ne pomaže, nudimo i skladište

Datum objave: 02. 10. 2017.


Danas je posljednja podjela “paketa života”, čeka se natječaj za novi projekt

Obitelji u socijalnoj potrebi, kojih je 940 registriranih u humanitarnoj udruzi “Rijeka ljubavi”, posljednje zalihe “paketa života” mogu podići u Strossmayerovoj 68 još danas, 30. rujna. Prošlog je ponedjeljka stigao kontingent od 19 tona svježe hrane. U trenutku kad smo razgovarali s predsjednicom udruge Šteficom Čučak, upravo je ispratila 200 ljudi. Međutim, sudbina 3500 članova obitelji u potrebi neizvjesna je jer su daljnje podjele hrane upitne.

– Projekt na temelju kojeg smo osiguravali namirnice završava s krajem ovog mjeseca, a natječaj za novi još nije raspisan. Dok iščekujemo informacije o natječaju za novi projekt, još nije riješen ni prostor za skladište. U međuvremenu, brojka potrebitih se popela, siromaštvo ne jenjava, dapače, povećava se. Javljaju se i dalje, no ne mogu toliki broj ljudi nositi na svojim staračkim leđima. Već mjesec i pol dana tražim i pitam komu da pošaljem te ljude. Sramota je reći, ali ljudi gladuju. Najmanje ih je deset tisuća potrebitih, a ne znam kako da ih pokrijemo – ogorčena je Štefica Čučak.

Dodaje kako bi bilo idealno kad bi se svi željeli uključiti, kad ljudi ne bi bili sebični i kruti – oni koji imaju, ali ih nije briga. Lakše bismo mogli zajedničkim snagama – tvrdi Čučak – kad bi se uključile sve institucije.
Što kažu u udruzi

– Grad nas, recimo, proziva da trebamo dijeliti humanitranu pomoć ne tri ili četiri dana, nego više, kako ljudi ne bi čekali vani u dugim redovima. Zaboga, radimo svaki dan, čak i subotom, a, ako je potrebno, i nedjeljom. Tu je i dvadeset naših volontera koji bez ikakve naknade svakodnevno tegle vreće, a da nikoga za to nije briga. Ako Grad predlaže da radimo duže, a ne samo tri dana, mogli su bar pokriti prehranu za volontere. Šest smo godina najveća humanitarna udruga u Hrvatskoj, s najvećim brojem korisnika i najvećim brojem djece. Svi nas se sjete samo kad im trebaju glasovi, naslušala sam se samo praznih obećanja, a gladne se njima ne može hraniti – rekla nam je Čučak.

Na prozivke da se samopromovira, Štefica Čučak ističe kako nema vremena baviti se tračevima.

– U ‘Rijeku ljubavi’ sve dolazi s ljubavlju, a s ljubavlju i odlazi. Najteže mi je kad moram nekoga otpratiti, a ostao je gladan. To je moja misija i voljela bih da mi se pridruže oni koji osporavaju moj rad, da pomognu. Ne znam kako ćemo s hranom u listopadu, studenome i prosincu, a možda i siječnju. Očito nam nema druge nego da padnemo na koljena i prosimo – očajna je Čučak.
Što kažu u Gradu

U gradskoj upravi ističu kako nije istina da Grad ne pomaže potrebitima, među ostalima i “Rijeci ljubavi”. Navode kako je, osim tehničke pomoći, dostavljanja baze korisnika, provjere uvjeta koje korisnici moraju ispunjavati da bi bili potencijalni korisnici projektnih aktivnosti udruge sukladno uvjetima natječaja i odobrenog projekta, Grad Osijek kroz ranija partnerstva s udrugom “Rijeka ljubavi” osigurao financijska sredstva za plaće zaposlenih, opremanje prostora socijalne samoposluge, osnaživanje unutarnjih kapaciteta udruge, uključivanje većeg broja volontera i edukaciju zaposlenih tijekom koje su članovi udruge i zaposlenici prošli niz edukacija za pisanje projekata, provedbu projekata, financijsko izvještavanje i dr. (približno 400.000 kn). Osim u tom dijelu, Grad Osijek osigurao je poslovni prostor koji je dan udruzi “Rijeka ljubavi” u Strossmayerovoj ulici 68 bez plaćanja najamnine i bez plaćanja režija, trošak najma i režija navedenog prostora je približno 60.000 kn godišnje. Prostor udruga koristi neprekidno od početka 2014. godine. Grad Osijek uredio je i nadstrešnicu u dvorištu kako korisnici socijalne samoposluge ne bi kisnuli.
Pitanje skladišta

– Grad Osijek ne proziva bezrazložno da se mjesečne podjele ne trebaju organizirati u tri dana te da ne treba okupljati ljude da stoje na ulici, na kiši, suncu i padaju u nesvijest. Stava smo da ljudi koji su u potrebi ne smiju biti korišteni u promotivne svrhe i da nisu zaslužili dodatno ponižavanje višesatnim ili cjelodnevnim čekanjem ‘milostinje’. Broj paketa, količina hrane i broj ljudi u projektu nije nametnut od strane Grada Osijeka, dapače, isforsiran je od strane prijavitelja projekta ne uvažavajući razmišljanja o nedovoljnim kapacitetima i iskustvu prijavitelja. U Osijeku su na istom pozivu veće projekte prijavile i dobile i druge udruge, a oko njih se ne vide redovi, nema naguravanja, nema medija. Podjele teku dostojanstveno i humano – stoji u službenom očitovanju koje smo dobili iz gradske uprave, a potpisuje ga Žana Gamoš, zamjenica gradonačelnika.

U dopisu ističe kako bi Grad, da je imao saznanja o tome da su volonteri gladni, organizirao dostavu obroka i vode.

– Nismo partner na navedenom projektu niti smo prije prijave projekta kontaktirani sa zahtjevom za osiguravanjem dodatnog skladišnog prostora. Ipak, nakon analize i pregleda dostupnih prostora, gradonačelnik Vrkić, u koordinaciji s direktorom Regionalne razvojne agencije Slavonije i Baranje Stjepanom Ribićem, ponudio je prostor prijemne zgrade u Sportskoj zračnoj luci u Ulici sv. L. B. Mandića, koji je u zoni gradskog prijevoza, blizu autobusnog stajališta. Prostor je veliki, moguće ga je grijati po potrebi, osiguran je pristup kamionima, uredan, bez vlage i slično. Prostor nije prihvaćen što predsjednica udruge Štefica Čučak niti ne osporava – ističe Gamoš.
Adrian ANDREJEK